Whats life all about?
nedjelja, 31.01.2010.
Muški i ženski alkoholno vozački ponos!
Prvo ču objasnit zašto u biti pišem o ovoj temi! Ovaj vikned sam imao dva nevjerojtna primjera "vozačkog" ponosa u petak muškog u subotu ženskog!
Prva priča, petak,muški alkoholno vozački ponos:
Po izlazu iz lokalnog bara ekipa odlučuje zaputiti se na iduće odredište za nastvak svog haračenja za komadima i cugom. Jedini problem je iduće takvo mjesto udaljeno je 10-tak kilometara. Svima nam je bila enigma ko će preuzet volan. Na kraju se našao jedan "hrabri" luđak. Vidno pijan i ograničenih sposobosti. No s obzirom da smo bili svi manje više jednaki svi se složili da će "hrabri" luđak vozit. U autu osim njega smo još jedan frend jedna djevojka i ja.
Pri samom startu prvi problemi :)
Našem junaku ugasio se dizelaš 3-4 puta u nizu. Nakon svakog gašenja sljedi isprika: "Joj aha to je njemac!" ili "Jebeni dizel!" itd.Več tu je ego počeo radit i branit se! :) Mislim da mu je svako u auto ponudio da preda volan ali nebi taj alkoholni um priznao da je pre pijan za skužit dizela i zato ljepo čekamo 10 minuta za konkretan polazak!
Nije stalo na tome. Auto se malo pokrenio ali je na prvom križanju ponovno ista priča! Opet nekoliko uzastopnih gašenja! Sada već popračenih podbadanjem od jedine ženske u autu :) A ego našeg "hrabrog" luđaka luduje. I nalazimo se u svađi koja liči na posvađani bračni par koji nakon 25 godina braka više nema ni volje ševit se! :)
Skoro da nismo 2 puta izletili sa ceste u tih 10 km vožnje ali na kraju je sve ipak dobro završilo.
Ponata ove priče je "hrabro" preuzimanje odgovornosti i volana i to da čovijek očito i nakon 7-11 neuspjelih pokušaja da pokrene auto nebi priznao da nemože krenuti a kamoli vozit taj auto. Nevjerojatan je taj ego koji jedostano brani sam sebe iako definitvno nije pravu!
Druga priča, subota, ženski alkholno vozački ponos:
Nakon cijelodnevnog cuganja uz rukomet i feštu opet se izlazi iz bara koji zatvara da bi se išlo dalje. Ovaj put je subota pa se nemora vozit tako daleko ali su vremenski uvijeti drugačiji. Zapadao je snjeg do te mjere da je cijela cesta potpuno bijela. Sada žena preuzima volan i kreće! Već na prvom zavoju auto se malo zanesao. Pa isto tako i u drugom i trećem i svim ostalima.
Sad dolazimo do kritične točke. Velika nizbrdica u kojoj cijela ekipa u autu počinje paničarit i vikat na vozačicu da se tako ne vozi po snijegu da uspori jer ćemo svi izletit u jarak. Alkoholni ženski um ne protestitra kao muški glasno i uz isprike, nego više djeluje oštro. Odjebe svakoga i nastavlja po svojem. i ugrožava isto tako sve prisutne u autu iako u autu imamo instruktora vožnje koji dakako može i pijan bolje vozit nego naša vozačica. Tek nakon skoro stvarnog izetanja sa ceste i nagovor svih u autu da preda volan njemu ona to i čini.
Ali priči tu nije kraj. Ona je poslje toga toliko nadurena i ljuta da jednostvano neće pričat više sa nikim.
E tu sam se pitao kako taj vozački ponos toliko može dirat naše duše.
Pa nije svako za sve! Niti naš prvi pijani i "hrabri" vozač nije htio priznat da mu stavrno ne ide sa dizalšem niti je naša junakinja iz subotnje priče htjela priznat da jednostavno nezna vozit po snjegu.
Pitanje je dali je to muško ženski vozački ponos ili samo alkohol? :))))
Odlučio sam postati bloger!
Vidio sam da internet nudi bezbroj odličnih načina komunikacije sa ljudima. I to sa onima koje poznaš i onima koje baš previše i ne poznaš. A nekad je zapravno najbolje dobit mišljenje upravo od tih ljudi. Jer te ti ljudi ne osuđuju unaprijed. Nemaju nikakvo negativno ni pozitivno početno mišljenje o našoj situaciji.
Tako da ću ovaj blog koristit upravo u te svrhe da saznam kako ljudi misle o mojim situacijama u kojima se nalazim i kroz koje prolazim. Nadam se u biti, da će stvarno neko i čitat ovo što budem pisao i da će mi udljelit pokoju kritiku na moja razmišljanja.
Inače sam mladi dečko ili čovijek od svojih 25 godina. Imam svoj obrt i borim se preživit u našem sustavu. Imao sam iako tako mlad teških uspona i padova od teških bolesti i obiteljskih tragedija do ljepih stvari puno novaca i slave. Sad sam negdje ni gore ni dolje. Borim se i tražim put natrag ka vrhu.
To je dosta valjda za prvi post. Kroz svu moju priču saznat čete i više. Uživajte u čitanju!
